Ne možemo reći da Capo nije bio svjestan u kojem se stoljeću zatekao, ali imao je dovoljno hektara maslina da ga ne bi trebalo biti briga. I nije ga bilo. Djevojkama za upozorenje, objavio je proglas i zalijepio ga na svaki korak glavnog grada, a i šire. Ako su male nezasitnice pogonjene hormonima mislile da će se igrati vlastitim ocem i ispitivati njegove granice, ova prijetnja trebala bi toj ideji stati na kraj. Djevičanstvo se može i treba dokazati, smatrao je Capo, a njegove djevojke mogu samo sanjati da će on sam sebi skočiti u usta i progledati im kroz prste kad je njihova čistoća u pitanju. Čak i u 21. stoljeću. Jer Capo je bio odlučno tradicionalan tip. A odlučno tradicionalni tipovi vjeruju u najmanje dvije vrste vlasništva nad ženama: vaginom svoje supruge i himenom svojih kćeri. Demonstracijom prava nad ovim prvim stvorio je sebi čak devet himena o čijoj netaknutosti sada treba brinuti. Uzgoj i tiještenje maslina prava su sitnica naspram ovog posla.
Ali Capo je bio dobar otac. Capo noćima nije spavao razmišljajući o tome je li pretjerano golišav inspektor iz sinoćnjeg nastavka serije pobudio bludne misli njegovih djevojaka i mogu li nokti od akrila naštetiti kopreni njihove nevinosti. Capo je tresavši masline razmišljao bi li se taj himen primjerice raspuknuo sam od sebe kada bi djevojka hipotetski sjedila na jednoj od grana. Naravno, djevojaka nije bilo ni blizu kada se trebalo raditi oko maslina, pa bi se taj scenarij teško mogao ostvariti, no bolje je biti spreman na sve. Capo bi se tresao kada bi iz automobila vidio kako se rame njegove kćeri po izlasku iz škole otrlo o rame golobradog kolege jer ako se takve slobode dešavaju pred očima oca, kakvim bi tek gadostima svjedočio da im se prikrade za vrijeme velikog odmora. Capo je bjesnio pred vlastitom nemoći i plakao unaprijed odlučivši da će, dokaže li se da je djevojka lišena svojeg djevičanstva, svu krivnju svaliti na njezinu prljavu prirodu i zatim je prekrižiti na papiru na kojem je svakoj od devet kćeri pripisivao i otpisivao nasljedstvo i redovito taj popis ažurirao kod svog odvjetnika. Svaka je djevojka počela sa devet stabala maslina. Ali kako su prkosno krenule pokazivati svoje pravo na vlastito tijelo čim je prva zašla u tinejdžersko doba (počele su naravno uskim hlačama, golim trbusima i bludno našminkanim ustima), malo je reći da je nekima od njih (četiri od devet) bolje da počnu razmišljati o karijeri, jer nasljedstvo im se sve blijeđe smiješi. Njegove jecaje nisu naravno čule, na njegove urlike su se oglušile.
Ali Capo je imao sreće. Njegov je mozak bio uporan ako ne već brz. Na jednom je papiru narisao svoje cijenjeno ulje i napisao pored toga kako samo tom ulju vjeruje po pitanju djevičanstva, a svima ostalima slijedi mučan proces dokazivanja istog. Pod svima ostalima Capo je naravno mislio na svoje djevojke. Ako one imaju makar pola moždanih moći koje ima njihov otac, shvatit će poruku i pod tom prijetnjom prepustiti ocu brigu o svome društvenom i spolnom životu. Capo je bio bistar; naime, masline i djevojke uopće nisu usporedive. Masline trebaju zraka i sunca, djevojke trebaju biti u kući. Maslina što je starija to je bolja, a djevojci brzo ističe rok trajanja. Maslina je dobra i zelena i crna, dok je kod djevojaka više cijenio da što duže ostanu zelene. Ulje i djevojke – bravo Capo, tapšao je sam sebe po rukavu polo majice – dapače, vrlo usporedivo, osim što za djevojku ne postoji kategorija “ekstra-djevičansko”. Djevičansko ulje postiže najbolju cijenu, a već po toj cijeni znaš da će dospjeti u ruke onih koji su ga vrijedni. Isto vrijedi i za djevojke. Capo je unaprijed znao da će mu biti teško drugome muškarcu prepustiti svaku od svojih djevojaka, iako naravno na to ne smije gledati tako: nakon udaje, djevojke postaju žene, a žena pripada mužu i time je stvar za Capa zaključena. To su dakle dva različita entiteta. Kako tužno, ženska su djeca samo kratko vrijeme naša, razmišljao je Capo dok je tunkao koricu u maslinovo ulje. Ali ako je Capo nešto naučio tijekom života i rada, to je da stvar uvijek treba gledati s pozitivne strane. Pomislio je na svojih desetak tisuća proglasa s uljem i prijetnjom na svim jumbo plakatima diljem zemlje: upali li ovaj pothvat, pred njime bi mogla stajati svjetla budućnost sa sve manje strahova i noćnih strepnji. Kad je bolje razmislio, i drugi bi mu očevi i budući muževi trebali doći čestitati, jer ono što je bilo usmjereno njegovim djevojkama pročitat će i druge te se s pravom zabrinuti. Capo je bio ponosan na sebe. Nije lako biti ni otac ni maslinar, ali kad čovjek ima viziju i nešto sredstava, zaista uz to još stigne činiti i dobro za svijet.